Dokazi o negativnim učincima zatvaranja škola su ogromni, uz dugoročne implikacije po učenje, sigurnost, zdravlje i dobrobit djece, zbog čega UNICEF poziva da škole budu među prvim javnim prostorima koji će biti otvoreni nakon Kovid - 19. Iz Udruženja Roditelji navode da je veoma važno stvoriti uslove za rad obrazovnih ustanova.

– Djeca i škole nisu glavni pokretači epidemije u zemljama; ne postoje poznati dokazi o korelaciji između stope prenosa bolesti i otvorenih ili zatvorenih škola. Ukoliko ne damo prioritet ponovnom otvaranju škola, vidjećemo poništavanje svega što je postignuto u obrazovanju u proteklim godinama. Najbolji interesi djece moraju biti u središtu odlučivanja o tome kada će se i kako škole ponovo otvoriti.

Pandemija Kovid -19 je prouzrokovala do sada neviđeni prekid u obrazovanju širom svijeta. Na vrhuncu pandemije, za vrijeme strogo restriktivnih mjera širom svijeta, preko 1,57 milijardi učenika je u više od 190 zemalja bilo pogođeno mjerom zatvaranja škola, a mnogi od njih su se snalazili s učenjem na daljinu, bez potrebne tehnologije – navode iz UNICEF-a.

Objašnjavaju da su na marginama društva u svim zemljama svijeta najčešće djeca i mladi – posebno oni koji žive u siromaštvu, iz etničkih manjina, djeca s invaliditetom, raseljena djeca ili djeca izbjeglice – i najteže su pogođeni posledicama krize.

– Rasprostranjen disparitet u pristupu mogućnostima učenja na daljinu, gubitak dohotka domaćinstava, diskriminacija i loše usluge socijalne zaštite znače da najranjivija djeca daleko zaostaju iza svojih vršnjaka i da su mnoga u opasnosti da potpuno ispadnu iz njihovog kruga. Što su djeca duže van škole, više su izložena fizičkom, emocionalnom i seksualnom nasilju, iskorištavanju i zlostavljanju. Duže vrijeme provedeno izvan škole povećava opasnost od dječijeg rada. Djeca s nižim nivoima obrazovanja su u većem riziku od cjeloživotnog siromaštva, imaju manju očekivanu dužinu života i lošije zdravstvene ishode. Znamo iz iskustva, uključujući i iskustvo iz krize prouzrokovane ebolom, da se rizik povećava što djeca duže ne idu u školu. Trauma djece u krhkim porodicama, u porodicama u kojima su zlostavljana, zanemarena ili u disfunkcionalnim porodicama, da će ostati bez podrške nastavnika ili prijatelja u školi se udvostručava.

Nakon što su škole zatvorene, osobe koje se staraju o djeci i edukatori su iznašli nove načine kako bi pomogli djeci da nastave učiti. Ipak, pristup alatima koji su potrebni da bi djeca nastavila obrazovanje, često nije jednak. Više od polovine svjetske populacije nema pristup internetu, dok snabdjevenost električnom energijom i posjedovanje televizora i radio aparata variraju među zemljama. Da bi pomogle djeci da nastave učiti, vlade su koristile različite načine izvođenja nastave. Oko tri četvrtine vlada 127 zemalja je izvijestilo da se na njihovoj teritoriji koristi televizija i onlajn platforme. Radio je treća po redu i najčešće korištena platforma – navode iz UNICEF-a.

D.B.

---

Epidemija samo produbila krizu obrazovanja
Iz UNICEF-a ističu da je kriza učenja postojala i prije Kovid-19, pri čemu preko polovine svih desetogodišnjaka u zemljama s niskim do srednjim prihodom nije u stanju shvatiti jednostavnu priču, dok svako peto dijete školske dobi nije išlo u školu.

-– Ovi izazovi će samo biti produbljeni obrazovnom krizom prouzrokovanom Kovid-19. Postoji opasnost da će se zaustaviti rad na rešavanju globalne krize učenja, a nastojanja da se unaprijedi pristup školama i kvalitet ishoda učenja su obustvaljena.

Prioriteti prilikom ponovnog otvaranja škola

Obuhvatiti najranjivije – škole moraju svoja vrata širom otvoriti kako bi se najmarginaliziranija djeca vratila u školske sisteme, uključujući i djecu koja nisu išla u školu ni prije proglašenja pandemije.

Unapređenje podučavanja – Moramo promovisati nove i inovativne pristupe učenju kako bi sva djeca bila spremna napredovati po pitanju tri ključne tranzicije u učenju – navode iz UNICEF-a.